U prvom redu radi se o iskustvenoj (fenomenološkoj) metodi za otkrivanje skrivenih dinamika i rješenja zapetljaja odnosa u ljudskim zajednicama, počevši od pojedinca i obitelji pa sve do poslovnih sustava, ali i šire.
Svoje uporište ne nalaze u uobičajenim psihoterapijskim tehnikama, opisima, racionalizacijama, umnim interpretacijama ili dugačkim i širokim izlaganjima problema.
Takav pristup ovdje nema gotovo nikakvu svrhu, štoviše, čak je i nepoželjan.
Sistemske konstelacije omogućavaju uvid u problem postavljanjem sustava (osobnog, obiteljskog, poslovnog), a promatranjem tog sustava i njegovih dinamika kroz nasumično odabrane predstavnike, dolazi se do rješenja “poravnavanjem” i uspostavom ravnoteže tamo gdje je ona narušena.
Zarobljena energija koja je bila vezana za prošla događanja, obiteljske traume ili zapetljaje na taj način se oslobađa i postaje dostupna za tu i sada i na taj način pojedinac može konačno krenuti živjeti “svoj život” neopterećeno.
Od rada nema koristi samo onaj tko postavlja temu, nego i svi sudionici jer nitko nije “bez veze” odabran, tj. svatko kroz tuđi rad prerađuje i ono nešto svoje što ga tišti ili žulja.
Postoji anoniman način rada, otvoren način rada, svaki sudionik i onaj tko postavlja svoju temu svjesno mogu odabrati do koje razine žele ući u rad, a tema koja se nametne uvijek je ona za koju je pojedinac u tom trenutku najviše spreman i koju može “vidjeti”.
Ponekad je dovoljan jedan rad pa da ljudi u određenom segmentu dožive trenutačne promjene, ponekad je potrebno ići okolo na okolo jer duša je ta koja diktira vrijeme.
Senzacije na radionicama mogu biti snažne, ali one ne govore ništa o “kvaliteti” rada – nekada se dogodi da sudionik rada doživi bržu transformaciju od onog tko je postavio rad i temu. Nema pravila, a jedino pravilo je održavati energiju “polja” u kojem se izvode radovi i slušati ono što iz tog polja dolazi.
Konstelacije su za mene osobno vrsta modernog šamanizma. Kao što se ne može naučiti biti šaman, tako se ne može naučiti biti konstelator.
Ono što se može naučiti na edukacijama jest određena metodologija i određene zakonitosti, sustav postavljanja radova i prepoznavanje dinamika. I to je otprilike to.
Jednom je netko na jednoj radionici pitao da kada je kraj tome, kada završava konstelacijski rad, a odgovor je bio – kada umremo.
A ni onda. Jer u konstelacijama nema mrtvih.